Osnivanje Zaklade «Dr. Viktor Ružić»


Inicijator osnivanja zaklade, bio je počasni član Rotary cluba Rijeka Gjoko V. Ruzio uz obrazloženje: „Pošto je moj otac naslijedio znatan imetak, a imao je životno načelo da se za tu blagodat mora odužiti zajednici i Rotary pokretu u Hrvatskoj.  Kako je najavljen povratak imovine koja mu je konfiscirana u montiranom političkom procesu 1945. godine, odlučio sam sve što od toga pripadne meni da unesem u Zakladu koja bi nosila ime moga oca Viktora.“

U istoj prigodi prijatelj Ruzio obavijestio je prisutne da je pribavio suglasnost svih članova obitelji Ružić da naziv zaklade bude Zaklada Dr. Viktor Ružić – kako to propisuje Zakon o zakladama, te da će potaknuti i druge članove porodice da unesu svoj dio vraćene imovine u Zakladu. Na temelju inicijative gospodina G. V. Ruzija, RC Rijeka, donio je zaključak da se pristupi osnivanju zaklade, za što je bio zadužen pokojni prijatelj mr. Tomislav Sabljar.

Osnivanje Zaklade „Dr. Viktor Ružić“ je inicirano Ugovorom o darovanju koji je sklopljen između Gioka V. Ruzia i Rotary cluba Rijeka zaključenog u Rijeci 02.05.2000.g. Na temelju tog Ugovora, Zaklada je osnovana 09.12.2002.g kada je tadašnje Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave svojim rješenjem Klasa UP/I-230-01/02-01/71; Urbroj: 514-09-02-02-2, odobrilo osnivanje i ovjerilo statut Zaklade.

Zamisao je G. V. Ruzija bila da se zaklada osnuje, a njezino djelovanje financira imovinom koja je za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine oduzeta njegovu ocu dr. Viktoru Ružiću, a koja treba biti vraćena djelomično njemu i njegovim dvjema sestrama kao nasljednicima dijela očeve imovine. Gjoko Ruzio (Đoko Ružić), njegova najstarija sestra Vesna Draxler (1918. – 2012.) koja se nakon rata odselila s obitelji u Sjevernu Karolinu, SAD, gdje je i umrla, i Vera Willisits (rođena 1931., najmlađe dijete dr. Viktora Ružića, završila je Elektrotehnički fakultet u Zagrebu, otišla u Švicarsku gdje danas živi) odrekli su se svoga nasljedstva u korist Zaklade Dr. Viktor Ružić.

Međutim, kako povrat imovine oduzete zloporabom jugoslavenskih političkih vlasti u to vrijeme još nije ni počeo te kako svaku zakladu čini imovina namijenjena određenim svrhama, to je najprije trebalo prikupiti sredstva koja čine temeljni kapital zaklade, dovoljan za ostvarivanje njezinih ciljeva. Da bi se to postiglo, sklopljen je Ugovor o osnivanju Zaklade Dr. Viktor Ružić između Rotary Cluba Rijeka, Gjoke V. Ruzija, Riječkoga akustičkog inženjeringa d.o.o. (RAI) u vlasništvu prijatelja Radivoja Bošnjakovića, Olega Mandića, Visoke škole za glazbenu umjetnost Ino Mirković, Vinka Dekovića i mr. Tomislava Sabljara. Zaklada je osnovana s temeljnim kapitalom od 72 000 kuna koje su u nju unijeli zakladnici:

  • Rotary Club Rijeka – 40 000 kuna
  • Riječki akustički inženjering d.o.o. (RAI) – 20 000 kuna
  • Rotarijanci Oleg Mandić, Vinko Deković i mr. Tomislav Sabljar – svaki po 4000 kuna.

Osim navedenog iznosa, imovinu Zaklade prema Ugovoru čine i sredstva koje Zaklada stekne prikupljanjem donacija i prilozima domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba te  gospodarskim iskorištavanjem imovine. Aktima Zaklade određeno je da će u imovinu Zaklade ući i sva imovina koja zakladniku Gjoki V. Ruziju, jednom od nasljednika dr. Viktora Ružića, bude vraćena u upravnom postupku koji se vodi u Uredu za imovinsko-pravne poslove Primorsko – goranske županije, Klasa: UP/I-942-05/97-01/2336-08-00, na temelju odredabi Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koja se imovina sastoji od najmanje 1/6 ukupno konfiscirane imovine, koja se vraća u naravi, i koju imovinu u cjelini sačinjavaju četiri višestambene poslovne zgrade u Rijeci, Strossmayerova ulica br. 18, 20, 24 i 26, s pripadajućim dvorištima i terenima, te dio kuće sa zemljištima u Fužinama.

Zakladnik Visoka škola za glazbenu umjetnost Ino Mirković trebao je svake godine unositi u imovinu Zaklade prihode od dva koncerta koji će se održati u Republici Hrvatskoj ili u Kraljevini Nizozemskoj. Na žalost, to se nikad nije ostvarilo budući da je Visoka škola za glazbenu umjetnost prestala postojati prije formalnog osnivanja Zaklade. Zakladnik Rotary Club Rijeka unosi u imovinu Zaklade svake godine iznos od 1000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan uplate.

Početkom 2018. temeljni kapital Zaklade iznosi 100 000 kuna, oročenih kod BKS Bank d.d., te suvlasnički dijelovi vraćenih poslovnih i stambenih prostora u zgradama br. 26, 24, 20 i 18 u Strossmayerovoj ulici u Rijeci, s time da je povrat zakladnicama (darovateljicama) Vesni Draxler i Veri Willisits još uvijek u tijeku. Budući da je Vesna Draxler preminula, na temelju njezine oporuke povrat se provodi izravno na Zakladu Dr. Viktor Ružić. Postoji pravomoćno rješenje o povratu poslovnog prostora u zgradi br. 26, dan na uknjižbu, dok rješenje o povratu stambenog prostora nije pravomoćno zbog uložene žalbe jednog od stanara. Vezano za imovinu koja se vraća Veri Willisits, postoji potpisan i ovjeren Ugovor o njezinu darovanju Zakladi Dr. Viktor Ružić te je pred Općinskim sudom u Rijeci u tijeku postupak radi upisa prava vlasništva Zaklade na dio koji je vraćen toj nasljednici dr. Viktora Ružića.

Riječ je o značajnoj imovini od desetak poslovnih prostora ukupne površine 1314 m² i više stanova ukupne površine 4789 m². Vrijednost te imovine danas je teško odrediti budući da su i stanovi i poslovni prostori devastirani,slabo održavani i zapušteni. Većina je stanova opterećena tzv. zaštićenim najmoprimcima koji plaćaju najamninu nedostatnu za održavanje stana odnosne zgrade, a velik dio njih ne plaća ni tu minimalnu najamninu.

Budući da je Viktor Ružić imao šestero djece: četiri kćeri – Vesnu udanu Draxler, Veru udanu Willissits, Henrietu Ružić te Nadu udanu Kostanjević, i dva sina – inženjera kemije Viktora Ružića i Jurja Ružića, odnosno Gjoka Ruzija, svaki od njih imao bi pravo na povrat 1/6 cjelokupne oduzete imovine, pod pretpostavkom da su svi navedeni u roku propisanom Zakonom tražili povrat. Budući da povrat imovine nije okončan, nemoguće je provesti diobu imovine između ovlaštenika naknade pa pojedinci zlorabljuju to što ne postoji „pravi gazda“ imovine. Dio stanova zaposjeli su „bespravljaši“, odnosno osobe koje su bez pravne osnove zaposjeli pojedine objekte, a koje je, s obzirom na stanje u pravosuđu, moguće iseliti tek nakon dugotrajnih procesa. Zaklada se uhvatila u koštac s tim problemom, praktički jedina od suvlasnika, ovlaštenika naknade.

Unatoč svemu, Zaklada već ostvaruje prihod, prije svega od iznajmljenoga poslovnog prostora. Očekujući da bi povrat imovine mogao biti završen do 2024 godine, barem na razini prvostupanjskih rješenja, s optimizmom se gleda u budućnost, u nadi da će se promijeniti i zakonski propisi te da će Zakonom biti ukinut relikt iz prošlih vremena gotovo besplatnog stanovanja, odnosno apsurd opterećenja imovine zaštićenom najamninom na štetu vlasnika i fonda pričuve, te da će se prihodi od 22 stana, odnosno 2394,5 m² stambenog i 657 m² poslovnog prostora, koji će pripasti Zakladi, znatno povećati i omogućiti da se u većem opsegu ostvare ciljevi zbog kojih je Zaklada stvorena, odnosno da se plemenita i dobrotvorna gesta članova obitelji Ružić – Gjoka Ruzija, Vere Willisits i Vesne Draxler pretvori u djelo.